Krstarenje Karibima

Krstarenje Karibima - Jovanin Život u Koferu

Krstarenje. Karibi. Može li biti bolja kombinacija? Kada me pitaju koji mi je omiljeni način putovanja, bez razmišljanja odgovaram upravo ovaj. Karibima sam krstarila 3 puta i utisci su takvi da bih svake godine ponovila. 

Ranije sam mislila da su karipska krstarenja namenjena samo određenom sloju društva i da ću možda uspeti da to sebi priuštim jednom u životu, ako se sve kockice poklope, za medeni mesec. Zahvaljujući studentskom programu Work&Travel u Americi, svoju želju sam ostvarila mnogo ranije, a i shvatila da je krstarenje zapravo jedan od najjeftinijih vidova putovanja i da je vrlo realno da ga i neko sa prosečnim primanjima sebi priušti. 

Prvi korak za organizovanje krstarenja je kupovina karte za Ameriku, jer odatle najveći broj brodova kreće. Ovo je ujedno i najskuplja stavka, pa ako ste već u Americi ili planirate da je posetite, od srca preporučujem da iskoristite priliku i za ovako nešto.

Ako ipak namenski želite samo da odete na krstarenje, onda se spremite da za kartu iz Evrope odvojite oko 500 evra. 

Iz većine gradova, pa čak i iz Beograda možete leteti direktno za Njujork, pa odatle nekom američkom lowcost kompanijom do južnijih delova Amerike.

Najveće luke za karipska krstarenja su u Majamiju, Orlandu, Fort Lauderdale-u i San Huanu (Portoriko) i odatle kreće najveći broj brodova.

Potrebno je da imate važeću američku vizu sa više ulazaka koja traje jedan dan duže od završetka krstarenja. Iako je za neke zemlje, kao što su na primer Meksiko i Jamajka inače potrebna viza za srpski pasoš, ljudi koji dolaze sa krstarenja su izuzetak i na njihove teritorije mogu ući bez dodatne dokumentacije. 

Brodovi su pravi mali gradovi. Obično imaju preko 10 spratova i mogu da prime od 2000-6000 ljudi. Na njima se nalaze lekarske ordinacije, spa centri, teretane, kozmetički saloni, pa čak i zatvor i mrtvačnica. 

CENA KRSTARENJA

Krstarila sam 2017., 2018. i 2019. godine i svaki put sam birala Carnival kompaniju. Pored rezervisanja na zvaničnoj stranici kompanije, preporučujem i ova dva sajta, gde možete pogledati ponude i akcije svih kompanija na jednom mestu: https://www.cruisedirect.com i https://www.vacationstogo.com. Moguće je da će se cene razlikovati, tako da je najbolje proveriti na više sajtova. 

Carnival spada među jeftinije kompanije i trodnevna krstarenja se mogu naći već od 200$ po osobi.

Još neke od kompanija sa sličnim ili malo skupljim ponudama su Royal Caribbean, Norwegian cruises, MSC cruises, Costa cruises...

Kasnije u tekstu ću dati tačne cene krstarenja na kojima sam ja bila. U tu cenu je uključena, pored kabine, neograničena hrana i pojedina bezalkoholna pića. 

Ukoliko na sajtu naiđete na cenu od, na primer, pomenutih 200 $, ta prvobitna cena je bez taksi, tako da računajte još oko 20 % na takse koje ćete morati da platite prilikom rezervacije. Na kraju krstarenja će vam sa računa biti skinuto dodatnih 15% za bakšiš za osoblje. Ovo nije obavezna stavka, i ukoliko se požalite na uslugu možete uštedeti taj novac, ali imajte na umu da osoblje jako puno radi da bi vama priredilo najbolje iskustvo i da im veliki deo plate zavisi od toga. 

Među osobljem ćete sigurno videti i naše ljude, svi nose pločice sa imenom i zemljom odakle dolaze, pa sam iz priče sa njima to saznala. Svako ima pravo da odlučuje kako će raspolagati svojim novcem, ali mislim da vam tih dodatnih nekoliko desetina dolara neće puno značiti, a oni ih itekako zaslužuju. 

CENE NA BRODU

Cene alkohola su slične kao na američkom kopnu, kokteli su oko 10$, pivo i vino oko 6-7$, bezalkoholna pića 3-4$... Ako planirate da pijete, najbolje je da uzmete paket za alkoholna pića gde vam je za pedesetak dolara dnevno uključeno 10  do 15 alkoholnih pića. Ako mislite da vam je previše, možete i podeliti sa nekim. 

Hrana je uključena u cenu i u zavisnosti od broda pored osnovne ponude u vidu švedskog stola, besplatno možete jesti i hranu iz raznih restorana kao što su meksički, italijanski...

Ako biste ipak voleli da probate nešto u luksuznijim restoranima ili hranu tipa jastoga ili sličnih morskih plodova, spremite se da izdvojite oko 20-30$ za obrok.

Na brodu se sve plaća personalizovanim karticama koje dobijete pri ukrcavanju, a koje su vam ujedno i ključ od sobe. Možete ih napuniti ranije ili na brodu posetom šalteru za informacije koji je obično lociran na nižim spratovima. Čak i da potrošite više od novca koji ste unapred stavili, možete na kraju platiti za sve što ste potrošili jer brod nije moguće napustiti dok vam balans nije 0.

Na kraju svake transakcije dobijete papirić (kako kada plaćate običnom karticom) koji je potrebno potpisati. Na njemu takođe možete dodati i bakšiš, koji se skida direktno sa računa. 

KOJU KABINU IZABRATI?

U ponudi su Interior, Ocean view i Balcony. Za one sa dubljim džepom tu su i veći i luksuzniji apartmani, ali o njima neću pisati jer još uvek nisam imala prilike da u jednom i boravim. 

Odmah se pripremite, kabine su jako male, manje nego što izgledaju na slikama. Meni to nije bio problem jer sam u kabini najmanje vremena provodila. 

Kada plaćate krstarenje, vi zapravo plaćate kabinu, tako da što je više ljudi, to je cena niža. U Interior kabinama može da stane do 4 ljudi (obično su to 2 kreveta na sprat) dok su Balcony i Ocean view više namenjene parovima, ali i tu se mogu naći višekrevetne. Svaka kabina ima svog stjuarta i stjuarti su vrlo ljubazni, znaju vaše ime od početka, obraćaju vam se sa velikim poštovanjem i tu su za sve što vam zatreba. Kabine se spremaju svaki dan i posle svakog spremanja će vas dočekati razne životinje od peškira, meni je to bilo preslatko. U kabini možete i doručkovati ili naručiti hranu, a to preporučujem ako imate balkon. Nema lepšeg osećaja nego doručka na brodskoj terasi uz zvuk talasa i pogled na otvoreno more. Dok ovo pišem osećam onaj dobro poznati slani miris… 

KAKO OD AERODROMA DO LUKE

Za prevoz do aerodrome do luke na sajtu kompanije možete unapred rezervisati shuttle autobus. Na aerodromu će vas sačekati predstavnici kompanije i autobus dovesti do ulaska u brod. Druga opcija je UBER, koji ispadne jeftinije ukoliko je više osoba u pitanju, zato što gradski prevod uglavnom ne vodi direktno do broda, a nije najprijatnije pešačiti sa koferima po temperaturi od 30 stepeni. 

UKRCAVANJE

U planu krstarenja će vam pisati kada brod kreće (obično su popodnevni sati, oko 15-16 časova) i kada počinje i do kada traje ukrcavanje. Uvek sam volela da dođem ranije jer čim uđete na brod možete da počnete da uživate u svemu što nudi, nema čekanja na hranu, ulaska u sobu, korišćenje bazena ili barova. Sve vam je odmah dostupno. Priliskom ulaska na brod možete ostaviti kofere (nema ograničenja u broju i težini) koji će vam biti dostavljeni u kabinu za par sati ili ih možete poneti sa sobom, ali imajte u vidu da ćete se ukrcavati sigurno sat vremena dok prođete sve kontrole. Ukoliko se odlučite da vam ih donesu, kulturno je ostaviti bakšiš (5-10$) osobi koja vam kofer preuzme. Prilikom ostavljanja kofera dobijete oznaku na kojoj se upiše broj kabine, tako da je maltene nemoguće da se kofer izgubi, jedino se može desiti da malo zakasni.

Ulazak na brod izgleda slično ulasku u avion, i vi i prtljag prolazite kroz skener. Nije dozvoljeno unositi žestoka alkoholna pića. Iz tog razloga ćete na internetu naći lažne bočice šampona koje ljudi koriste da bi ipak uspeli da provuku koju kap žestine i tako uštede. Neke kompanije dozvoljavaju unos određenih količina piva i vina. Bezalkoholna pića je moguće uneti samo u konzervama. Ukoliko kupite nešto alkoholno kada pristanete u neku od usputnih luka, na ponovnom ulasku u brod će vam uzeti, obeležiti i vratiti poslednji dan krstarenja, tako da vam poslednje veče može biti najluđe. 

AKTIVNOSTI NA BRODU

Ako me pitate kome bih prvo preporučila ovakav vid odmora, to bi definitivno bili parovi. I dalje mi je želja da deo medenog meseca provedem na nekom brodu. Kako sam do sada uvek bila sa društvom, ni to nije loša opcija jer se na brodu možete zabaviti na bezbroj načina. Tu su akva parkovi, sportski tereni, diskoteke, barovi, svečani restorani, predstave, bioskopi, kazino… Ipak, ni tu nije kraj tipova putnika koji na brodu mogu da kvalitetno provedu vreme. Puno je sadržaja za decu, koja se mogu igrati u posebnim igraonicama i uživati u predstavama namenjenim njima, uz stručni nadzor, dok roditelji uživaju u koktelima. 

Svaki brod ima osobu koju zovu kruz direktorom i njen/njegov glas ćete najčešće čuti. On je tu da vas budi, obaveštava o programu, nagradnim igrama, ali i zabavlja na predstavama i raznim takmičenjima. Tako se možete oprobati u izboru za najboljeg plesača ili šankera. 

EKSKURZIJE

Glavni savet za ekskurzije bi bio da ih ne uzimate na brodu. Nudiće vam se razne akcije, promotivne cene, ali koliko god da vam se učini prihvatljivo, kada siđete i nađete neku lokalnu agenciju biće jeftinije. Probajte da se oko ekskurzija informišete ranije da ne gubite vreme na razmišljanje kada pristanete, uglavnom ga nećete imati puno, a brod vas neće čekati ako zakasnite. 

MOJA KRSTARENJA

Ruta: Jamajka, Veliki Kajman, Meksiko

Polazna luka: Majami, Florida

Trajanje: 5 dana

Mesec i godina: Septembar, 2017. 

Brod: Carnival Vista

Cena: 450$ po osobi za Interior kabinu

Jamajka

Na Jamajci smo pristali u grad Očo Rios i uzeli taksi koji je nas četvoro ceo dan vozio, čekao i vratio u luku za 100$. 

Videli smo Plave lagune (vodopada u šumi) i Turtle Beach.  Kako sam par godina bila na Jamajci kod drugarice i videla kako se cene zapravo kreću shvatila sam da nam je tada sigurno duplo više naplaćeno.

Veliki Kajman 

Često me pitaju za preporuku za najlepše plaže. U mojih top 3 spadaju Maldivi, Dominikanska republika i Kajmanska ostrva. Ovaj poslednji izbor retko preporučujem jer je od sve tri destinacije nama najmanje dostupan, najviše zbog astronomskih cena. Na mom sajtu ćete saznati kako da vas letovanje na Maldivima ne košta mnogo više od onog u Crnoj Gori, a Dominikansku republiku pamtim kao destinaciju u kojoj sam all inclusive resort platila jeftinije nego apartman u Budvi. Za Kajmanska ostrva još uvek nisam uspela da provalim foru kako da i neko sa platom ispod par hiljada evra može sebi da priušti 7 dana u ovom raju. 
Plaža koju smo posetili se zove ,,Seven mile” i naziv je dobila upravo po svojoj dužini, skoro 7 milja (oko 10 km). Više puta je proglašavana za najlepšu karipsku plažu.

Kako su gosti ostrva uglavnom po hotelskim plažama (zamislite kako tek one izgledaju i kako su uređene), oni koji na par sati dodju sa broda mogu lako da nadju parče javne zemlje samo za sebe, bez mnogo gužve. Društvo vam mogu praviti jedino iguane, koje se ovde slobodno šetaju (hvala Bogu, nijednu nisam videla). Po sličnoj životinji, krokodilu kajmanu su ostrva i dobila ime, iako im ovo nikada nije bilo stanište. Evropljani koju su otkrili ostrvo su malo pomešali nazive životinja.
Iako je deo britanske teritorije, zvanična valuta je kajmanski dolar, a vrednost mu je slična funti (jači je i od američkog dolara i evra). Ovde se svaki dan otvaraju kompanije i u banke stavlja novac bogataša iz celog sveta, sigurna sam da vam je asocijacija na Kajmanska ostrva pre tropskog raja, poreski raj.

Meksiko

Stanica u Meksiku nam je bilo ostrvo Kozumel, iz koga mi je jedina uspomena bar u kome puštaju Cecine pesme. A kako sam dospela tamo?


Samo par dana pre ovog krstarenja Karibima su harali uragani Irma i Marija. Kako odavno ne verujem vestima (pogotovo američkim), htela sam da nekako pouzdano saznam kakva je situacija u Majamiju (odatle smo kretali) i da li ćemo biti u mogućnosti da isplovimo. U jednom trenutku, na Facebook-u mi iskoči status druga iz osnovne škole, kojeg nisam videla preko 10 godina u kome je napisao da je siguran u Majamiju. Brže bolje udjem na njegov profil i imam šta da vidim, momak radi za Carnival kompaniju. Pošaljem mu poruku sa pitanjem kako je i da li ima informaciju o isplovljavanju mog broda i možete već da pogodite da je on upravo na tom brodu godinama zaposlen i da smo se posle toliko godina tu prvi put videli. Imao je slobodan dan baš kada smo pristali u Meksiko i dogovorili smo se da zajedno izađemo. Kako mi je luka ličila mi na jedan veliki neautentični vašar za turiste, odlučila sam da prihvatim njegov poziv za posetu baru koji važi za mesto okupljanja radnika sa kruzera. Kako su naši ljudi i u ovoj industriji u velikom broju, DJ je shvatio puštanje kojih pesama će baru doneti najveći profit i tako sam i ja pila margarite uz ,,Beograd”. Ako vas ikada put nanese na ovu stranu, ime bara je No Name beach bar.

Ruta: Devičanska ostra, Barbados, Sent Lucija, Sent Kits, Sent Martin

Trajanje: 7 dana

Polazna luka: San Huan, Portoriko

Mesec i godina: Septembar, 2018.

Brod: Carnival Fascination

Cena: 550$ po osobi za Ocean view kabinu

Devičanska ostrva

Prva stanica na ovom krstarenju nam je bio Sent Tomas, najveće među Devičanskim ostrvima. Deo su američke teritorije i zbog prihvatljive cene letova sa američkog kopna jedna su od najpopularnijih mesta za odmor u ovom delu sveta. 

Barbados

Jedno od najvećih iznenađenja kod putovanja karipskim ostrvima mi je bilo to koliko je priroda bujna i raznovrsna. Skoro na svakom sam, osim na onim plažama koje smo viđali na Windows screensaver-ima, uživala u ovakvim predelima.


Barbados je upravo jedno od ostrva koje pamtim više po prirodi nego po plažama. Jedno je od najbrdovitijih karipskih ostrva. Brdašce koje smo posetili je sa nadmorskom visinom od oko 300 m jedno od najviših tačaka. Nalazi se u Sent Tomasu i možete ga naći pod lokacijom ,,Highland view point”. Okruženo je terenima za kriket, nacionalnim sportom.
Kako je Barbados dugo bio britanska kolonija i dalje se vidi uticaj te zemlje. Vozi se levom stranom puta, a tu su i mesta koja se zovu Kembridž, Bakingemsko brdo i slično... Ljubitelji ruma su sigurno čuli za Mount Gay, koji se smatra najstarijim brendom ruma na svetu, a poreklo vodi upravo odavde. Medju glavnim turističkim atrakcijama su poseta Mount Gay destileriji i nekim od 1500 prodavnica ruma.
Pre kriketa i ruma, mnogima je asocijacija na Barbados pevačica Rijana, koja je ovde rođena i čiju kuću možete posetiti. Čak je i cela ulica nazvana po njoj-Rihanna drive.

Sent Lucija

Ostrvo Sveta Lucija, osim nestvarnom prirodom, simpatije posetilaca kupi i time što su ovde snimani delovi filma Dr Doolitle, u Marigot zalivu.

Od Marigot zaliva smo dalje čamcem stigle na plažu luksuznog resort-a Anse Chastanet gde noćenje nećete naći po ceni ispod 500 evra.

Ulaz se nije plaćao, ali kada sam poželela da se osvežim, prvo me je osvežila cena od 10$ za najjeftinije bezalkoholno piće. Gosti su bili bogati Amerikanci koji su se leškarili na ležaljkama dok smo se moja drugarica i ja sa strane žuljale na peškirima. To nam nije pokvarilo doživljaj, bila sam zahvalna što sam uopšte dobila priliku da provedem vreme na mestu koje sam ranije samo na filmovima mogla da gledam.

Sent Kits

U najmanjoj državi na zapadnoj hemisferi sam stajala na mestu gde se susreću Atlantski okean i Karipsko more. Sent Kits i Nevis je državica koja se sastoji od 2 ostrva i osim što je najmanja, ima i najmanje stanovnika u ovom delu zemljine kugle. Ovaj vidikovac se nalazi na većem ostrvu, Sent Kitsu i simbolično ga zovu ,,kolevkom Kariba”, kako se ovde na neki način ,,rađa” Karipsko more.

Ostrva su vulkanskog porekla su jedna od prvih otkrića Kristofera Kolumba. Plaže me nisu preterano oduševile, na Karibima sam se nagledala mnogo lepših. Kako je dugo bila britanska kolonija, zvanični jezik je Engleski. Stanovnici su većinski ljudi crne boje kože, nasmejani i raspevani.

Ovog dana nisam imala puno sreće jer Sunca skoro da nisam ni videla, a na par sati mi je i kiša dodatno poremetila planove.

Sent Martin

Jedna od stavki na ,,bucket” listi mi je bio dolazak na jednu posebnu plažu. Sećam se da sam puno godina ranije sedela za starim kompjuterom, sa debelim ekranom i kućištem i noćima na YouTube-u gledala snimke aviona koji sleću na aerodrom pored. Tada još nikada nisam ni letela avionom i nisam se ni usudjivala da pomislim da ću to nekada i uživo videti. Ali kako ništa nije nemoguće i ova stavka sa moje liste je precrtana mnogo brže nego što sam se nadala.


Plaža se zove Maho i nalazi se na holandskoj strani ostrva Sent Martin. Ako vas je začudilo to da deo ostrva pripada Holandiji, još čudnije će vam biti što druga strana pripada Francuskoj i iz tog razloga je ovo zvanično najmanje ostrvo na svetu podeljeno izmedju dve države. Na francuskom se piše Saint Martin, na holandskom Saint Maarten. Celo ostrvo se može obići za sat vremena i zaista je smešno kada pređete tu neku nevidljivu granicu, a svi pričaju i sve piše na drugom jeziku.
Na Maho plažu ljudi dolaze isključivo zbog kratkog iskustva sa sletanjem i poletanjem aviona na par metara od njihovih peškira. Složićete se sa mnom da niko ne bi želeo da leškari ceo dan uz svu ovu buku.
U želji za što boljom fotografijom i snimkom ljudi su ovde i gubili živote jer su se približavali toliko blizu aviona da su bili oduvani po više desetina metara. Na snimcima možete videti snagu aviona, čak i na dozvoljenoj udaljenosti.


Kako je ostrvo upravo zbog ovog aerodroma dobilo tu ogromnu popularnost, restorani su se dosetili da jela i koktele nazovu po avio kompanijama, pa tako u jednom baš pored Maho plaže možete probati KLM ili Air France picu.

Ruta: Nasau Bahami

Polazna luka: Port Canaveral (Orlando), Florida

Trajanje: 4 dana

Mesec i godina: September 2019. 

Brod: Carnival Liberty

Cena: 450$ po osobi za Balcony kabinu

Do poslednjeg trenutka nisam bila sigurna koja će biti ruta kruzera zbog uragana Dorian koji je pogodio severna ostrva Bahama.

Nažalost, šteta na ostrvu Grand Bahama i gradu Freeport-u, koji je bio jedna od stanica, je ogromna, tako da smo se preusmerili na dva dana na ostrvu Nasau. Ovo ostrvo je ostalo netaknuto, od uragana su osetili samo malo kiše.

Dočekalo nas je vreme za poželeti, sa par oblačaka tek toliko da povremeno ublaže jake sunčeve zrake. Vazduh je topao, kada vetar zaduva kao da miluje kožu. Bahami su inače skup od oko 700 ostrva (30 je naseljeno) i iako boja vode liči na Karpisko more, zapravo se nalaze u Atlantskom okeanu. Karipsko more mi je uvek pretoplo, nikada me ne osveži, dok je temperatura okeana takva da nema onog početnog šoka prilikom ulaska, a opet dovoljno hladna da spase od tropske vrućine. Kada smo stigle, pitale smo lokalce gde je neka lepa plaža, na šta su nam odgovorili da ovde nema ružne. Lokalnim autobusom za manje od dolar smo došli do one pored luksuznog Sandals hotela.

Ono što je izdvaja od drugih je to što ovde nije bilo apsolutno nikog, tako da je bila savršen izbor.

Ostrvo Nasau i opština New Providence se smatraju prestonicom Bahama. Bahami su oko 300 godina bili pod britanskom vlašću, do 1973. kada su postali nezavisna država. Službeni jezik je engleski, iako u praksi svi pričaju ,,Broken English”, neku verziju iskrivljenog engleskog, meni teško razumljivu. Valuta je bahamski dolar i ono što me je začudilo je da je vrednost ista kao i američki. Opšte je poznato da su Bahami skupi, ali sam mislila da je kao u većini sličnih zemalja skupo samo za turiste. Ipak, i život lokalaca je skup, mesečna kirija je minimum 500-600$, a najveći trošak predstavljaju računi za struju i vodu (kao na svakom ostrvu) koji koštaju isto koliko i kirija. Minimalna plata je oko 1000$. Većina ljudi je zaposlena u turizmu, a dobra stvar je što posla ima, pa ko hoće da radi neće ostati gladan. Sve ovo sam saznala iz razgovora sa Stavrosom, Grkom koga smo upoznale baš u blizini prethodno pomenute plaže, nakon što ga je izbacilo obezbeđenje susednog luksuznog hotela. Sa prijateljem je pokušao da se ušunja u all inclusive resort i iskoristi sve pogodnosti gostiju. Kaže da mu često uspe. On je pre godinu i po dana iz Tesalonikija došao ovde na odmor i ostao. Čuo nas je da pričamo naš jezik i kako je ranije živeo u Bosni odmah je prepoznao odakle smo. Nema papire, ali pošto su im potrebni radnici, kaže da ga niko ne dira (eto predloga ako neko razmišlja da se odseli). Rekao nam je i gde da popijemo najbolje koktele sa rumom (vlasnik Bakardija takodje ima kuću ovde), ali i da se ne šetamo puno same po mraku, jer iako ima puno policije nije baš bezbedno za dve same devojke. Svi pretpostavljaju da smo neke bogate Amerikanke.

Paradise island je pored ostrva Grand Bahama (koje je takođe posle uragana Dorian potpuno uništeno) jedno od najposećenijih i poznato je po luksuznim hotelima. Od luke na Nasau ostrvu se do njega može doći taksijem (preko mosta sa kojim su ova dva ostrva povezana) ili brodićem. Oba prevoza koštaju po 4$ po osobi. Sve što vam je potrebno bi bilo dobro poneti sa sobom, jer su cene na rajskom ostrvu duplo veće.

Tu je i jedan od najboljih hotela na svetu, Atlantis, a ovo je plaža ispred njega. Većina plaža pripada hotelima, a najpoznatija javna (a mislim i jedina) se zove Cabbage beach. Paradise island je mnogo mirnije od Nasau-a, a druga razlika je to što je ovde sve gradjeno u modernom stilu dok se na ostrvu Nasau i dalje može videti stari britanski kolonijalni stil.

Na Paradise Island-u se nalazi i hotel Atlantis. Najjeftinija soba ovde košta oko 500$. Dnevni ulaz preko kruz kompanije je 195$. Ako sami organizujete posetu, dnevna karta na recepciji hotela je 78$, a sa njom možete da koristite samo plaže, ne i bazene i akva park. Po tu smo mi krenule. Pošto nas brodić nije ostavio ispred ulaza u hotel, morale smo da se snadjemo. Bez interneta i mape nam nije dobro išlo, a na ulicama nije bilo ljudi koji bi mogli da nas upute. Već iznervirane, sa teškim torbama na 40 stepeni i pitanjem da li uopšte vredi davati toliki novac za par sati koje bismo ovde provele naletele smo na improvizovanu turističku agenciju. Dva kauča i jedan sto, u nekoj vrsti slamnatog šatora. Nismo ni sele, žena koja tu radi nas je pitala da li smo krenule u Atlantis. Tek što sam izustila da, počela je da šapuće kako njen prijatelj može da nas uvede za po 30$ i bez razmišljanja smo prihvatile ponudu. Za manje od minut se ispred šatora stvorio žgoljavi čikica u svečanoj žutoj košulji i krem pantalonama i uveo u nas kola kojih se ni ne sećam koliko se sve brzo odvijalo. Oko 5 minuta nam je bilo potrebno da prodjemo bez problema sve kontrole i nađemo se ispred glavnog ulaza. Sve što je stigao da nam kaže je da ne postavljamo pitanja i da se ponašamo kao gosti hotela (to barem nije bilo teško). Zahvalile smo se, tutnule mu 60$ u ruku i još nesvesne šta se dešava ušle u lobi. Osim srdačnih pozdrava osoblja uz standardno ,,How are you?”, nijedno drugo pitanje nismo dobile. Kada smo krenule nazad i pitale radnike na recepciji gde je taksi za Nasau (ostrva su povezana i mostom) niko nas nije gledao kao da nije dozvoljeno da budemo ovde. Pretpostavljam da su svi radnici u dogovoru i da i čovek koji nas je doveo radi ovde, pa da onda dele novac. Tako da evo predloga kako da uštedite i vidite jedan od najboljih hotela na svetu bez da bankrotirate.

Nadam se da će vam ovim tekstom probudila želju za plovidbom i da će vam poslužiti kao vodič za samostalno organizovanje krstarenja. 

Ako imate bilo kakva pitanja možete mi se javiti na mail jovanakvrzic7@gmail.com ili putem društvenih mreža Facebook ili Instagram

 

 

Pročitajte i ovo iz kategorije - Severna Amerika